20 pitanja i odgovora o sigurnoj gradnji zatvorenih bazena

Parna brana – da ili ne? Ugradnja toplinske izolacije – s unutrašnje ili vanjske strane objekta? Ovdje ćete pronaći 20 najčešćih pitanja o složenoj temi fizike građenja, i uz to, naravno stručne odgovore.

Toplinska izolacija i parna brana su najčešći izrazi, kada se radi o pitanjima vezanim za fiziku građenja u zatvorenim bazenima. Uz to se primjenjuju pojmovi kao što su «disanje zida», ventilacija i zaštita od vode koja se kondenzira u zidovima. Relativna i apsolutna vlažnost zraka su također važne, a u uskoj su vezi sa fizikom građenja, ventilacijom i sušenjem zraka bazenskog prostora. Ova pitanja i odgovori trebali bi pomoći da se prikaže veza između fizikalnih procesa koji se odvijaju u mikroklimi vlažne prostorije zatvorenog bazena i posljedica za tehnologiju i način izgradnje same kostrukcije objekta, a koje proizlaze iz toga. Dakle, sakupljeno je 20 najvažnijih pitanja i odgovora o fizici građenja zatvorenih bazena.

1. Mogu li se zatvoreni bazeni mikroklimatski promatrati na isti način kao i kupaonice?

Ne mogu, jer postoji važna razlika. U kućnim kupaonicama je ponekad velika vlažnost zraka, koja se u relativno kratkom vremenskom periodu kondenzira na zidovima, staklenim površinama i podu prostorije. U zatvorenom je bazenu, naprotiv, prisutna stalna visoka vlažnost zraka. Ima je otprilike dva puta više nego u prostoru za stanovanje. U kupaonici se kod ugradnje stropova i zidne izolacije mogu upotrijebiti materijali koji su pogodni za povremeno zaustavljanje vlage.

U zatvorenom bazenu takvi materijali se ne mogu koristiti, zato što gotovo da i nema variranja vlažnosti.

2. Što znači 60% relativne vlažnosti zraka u usporedbi s prostorom za stanovanje?

Navođenje relativne vlažnosti zraka ima samo onda praktičnu vrijednost, ako se istovremeno navede odgovarajuća temperatura zraka. Zrak na višoj temperaturi može naime prihvatiti više vlage nego na nižoj temperaturi. Zato, npr. nestaje magla, ako tijekom dana temperatura zraka poraste – zrak u tom slučaju ponovo prihvaća čestice magle, i to u obliku prozirne vodene pare. Zrak u zatvorenom bazenu na 30°C, 60 % relativne vlage zraka sadrži cca.19g/m³. Zrak u prostoriji za stanovanje (20°C) uz također 60% relativne vlažnosti zraka sadrži samo oko 10g/m³, dakle otprilike polovicu.

3. Zašto je u zatvorenom bazenu potrebna parna brana?

Vanjski zrak akumulira u tijeku godine manje vlage po kubičnom metru, nego zrak u zatvorenom bazenu. U zimi može postotak vlage u zraku u zatvorenom bazenu biti veći i do 20 puta nego u vanjskom zraku. Zbog ove razlike u vlazi vanjskog i unutrašnjeg zraka, vlaga, odnosno vodena para, ima tendenciju da zbog prirodnih zakona fizike postigne izjednačenje u koncentraciji i probija se u smjeru vanjskog zraka siromašnog vlagom. Budući da su čestice vodene pare izuzetno male, mogu se probiti kroz uobičajene građevinske materijale s malim otporom. Kako je vanjski zid prema van hladniji, molekula vodene pare na putu kroz zid prođe tzv. temperaturu rosišta i prelazi u tekuće agregatno stanje. Ovo je štetno za svaku konstrukciju zida, te se zato  taj proces mora zaustaviti već na unutrašnjoj strani građevinske konstrukcije zatvorenog bazena, a upravo to je svrha parne brane.

4. Mogu li zidovi iza parne brane još «disati»?

Pod disanjem zida podrazumijeva se izmjena zraka ili vode. Izmjena zraka se ne odvija kroz zid visoke kvalitete. Zato je pojam «disanje» u principu pogrešan. Ako se pod pojmom disanje misli na strujanje vlage tj. difuziju  vlage kroz građevinsku konstrukciju, onda su gornja objašnjenja u redu. Parnom branom se sprečava da vodena para prodre u konstrukciju iz prostora bazena. Stoga se zidovi prema van mogu isušiti. Zbog visokih temperatura u zatvorenom bazenu smjer difuzije vlage se odvija od unutra prema van. Iz toga proizlazi logičan zaključak da vanjski zid, ne može “povlačiti” vlagu, u smjeru izvana prema unutra i ostaje suh.

5. Kako sigurno izbjeći štetne posljedice od kondenzirane vode koja nastaje u zidovima?

Kako bi se spriječile štetne posljedice od kondenzirane vode nastale u zidovima, površinska temperatura zidova mora biti iznad tzv. temperature rosišta od cca. 23°C. Ako to nije slučaj, znači da je toplinska izolacija vanjskog dijela građevine preslaba. Štete od kondenzirane vode najsigurnije se sprečavaju potpuno zatvorenom unutrašnjom izolacijom s parnom branom. Ovaj se sistem očuvao i primjenjuje se u praksi, jer se izbjegavaju toplinski mostovi, a toplinska  izolacija se može pažljivo postaviti, kontrolirati, te su eventualni popravci vrlo jednostavni.

6. Koji propisi vrijede za pojedine dijelove konstrukcije građevine zatvorenog bazena?

Vanjski dijelovi kao što su zidovi i stropovi bazenskog prostora moraju zadovoljavati minimalne propisane vrijednosti toplinske zaštite.  Osim toga, svaki dio konstrukcije mora se ispitati u svezi s kondenziranom vodom koja nastaje u zidovima, a prema preporuci iz propisa DIN 4108. (DIN je sustav njemačkih industrijskih standarda.) Ovakvi atesti se moraju izraditi za sve dijelove građevinske konstrukcije zatvorenog bazena.

7. Što propisuje uredba o toplinskoj zaštiti? 

Zatvoreni bazeni se ovdje tretiraju kao prostorije za stanovanje. Stoga uredba o toplinskoj zaštiti određuje maksimalne vrijednosti za potrebe grijanja. Kod obiteljskih kuća i dvojnih objekata može se primijeniti tzv. postupak za dijelove građevine. Tako dijelovi unutarnjeg bazena ne smiju prekoračiti određene vrijednosti:

Preporučene k-vrijednosti i debljine izolacijskog materijala:

Krov objekta                                         0,20W/m²K

Vanjski zid oko prizemlja objekta     0,35W/m²K

Vanjski zid,  gornji dio objekta          0,50W/m²K     

Ove vrijednosti su pooštrene u novoj uredbi o štednji energije, tako da se danas preporučaju sljedeće debljine izolacijskog materijala:

Krov objekta            cca.10 cm

Vanjski zid oko prizemlja objekta             cca.10 cm

Vanjski zid, gornji dio objekta                   cca.5-8 cm

(ovisno o materijalu koji se koristi)

8. Ima li smisla toplinski izolirati zidove podruma i da li je to potrebno?

Podrumski se zidovi u  prizemlju izrađuju u pravilu od betona i stoga bi trebali biti izolirani izvana s minimalno 6 cm izolacijskog materijala. S unutrašnje strane toplinska izolacija s parnom branom ima smisla, budući da se kritična mjesta, kao što su spojevi AB konstrukcije i prozora, te nadvoji, mogu na ovaj način zaštititi bez opasnosti od pojave “toplinskih mostova”.

9. Kako se unutrašnji zidovi objekta mogu  izvesti tehnički i funkcionalno ispravno i sigurno?

Kod unutrašnjih se zidova mora uzeti u obzir, okružuju li oni prostorije koje se griju ili ne. Kod prostorija koje se ne griju moraju se zadovoljiti isti uvjeti kao za vanjske zidove objekta. Stoga je i ovdje u pravilu nužna unutrašnja izolacija parnom branom. I unutrašnje zidove prostorija koje se griju također treba izolirati toplinskom izolacijom. Zid će tako na unutrašnjoj strani ostati ugodno topao, gubici topline će se smanjiti, a susjedne prostorije se neće nepotrebno grijati.

10. Kako se mogu izvesti ravni krovovi sa zelenilom?

Kod ravnih krovova uvijek se mora paziti na visoku kvalitetu hidroizolacije na gornjoj strani krova. Za sigurnu izgradnju konstrukcije postoje propisani i u praksi potvrđeni sustavi. Pri tom su određeni položaj i debljina izolacije. U principu postoje dvije varijante:

○ konstrukcija toplog krova, kod koje se ugradnja sustava hidroizolacije izvodi na toplinsku izolaciju i

○ tzv. obrnuti krov, kod kojeg se termoizolacijski materijal ugrađuje na hidroizolaciju.

Na donjoj (unutrašnjoj) strani ravnog krova poželjna je dodatna toplinska izolacija s parnom branom, budući da  se na taj način dobiva neprekinuta parna brana povezana sa vertikalnim zidovima bazenskog prostora. Konačan odabir toplinskog i hidroizolacijskog sustava se izračunava i definira za svaki slučaj posebno prema specifičnostima svakog objekta.

11. Mora li se krovište zatvorenog bazena izvesti kao ventilirajuće?

Krovišta  zatvorenih bazena se sve više izvode kao konstrukcije kosog krova. Međuprostor između greda je najpogodniji za izolacijski materijal. U zatvorenim se bazenima očuvala tzv. izolacija sa ispunjenim gredama, gdje nema prostora za ventiliranje iznad izolacijskog materijala. Prostor između greda se ispunjava izolacijskim materijalom. Iznad izolacije se ugrađuje sloj poroznog materijala, a iznad dolaze letvice krovne konstrukcije. Kod ovakve je konstrukcije neophodna parna brana na donjoj strani krova, odnosno unutrašnjoj strani bazenskog prostora. Na ovaj način se može izvesti čvrsta i kvalitetna krovna konstrukcije koja zadovoljava sva pravila struke i propisane zakonske pravilnike o izgradnji objekata.

12. Koja stolarija je pogodna bazenske prostore?

Stolarija u bazenskim prostorima mora podnositi permanentno visoko opterećenje vlažnošću. Za to su pogodni materijali kao što je aluminij, te pojedini umjetni materijali. Umjetni materijali su dugotrajni, lako se održavaju, ali imaju slabih mjesta što se tiče toplinske izolacije, tako da u hladnim danima na površini okvira može nastati kondenzat. Kod aluminija se prekid toplinskog mosta mora izvršiti kvalitetnim izolacijskim materijalom. Uobičajeni aluminijski profili koji se koriste u stanogradnji nisu dovoljni da bi spriječili pojavu kondenzata. Ovdje je od izuzetne važnosti kvalitetno odvlaživanje i sušenje staklenih površina putem linijskih difuzora zraka koji su smješteni u podu neposredno ispod staklenih površina.

13. Kakvo se ostakljivanje preporučuje?  

Budući da površinska temperatura stakla utječe na ugodnost boravka u zatvorenom bazenu, staklene površine moraju imati najveću moguću toplinsku izolaciju. Danas postoje kvalitetna izolacijska stakla (tzv. izostakla) s k-vrijednošću manjom od 1,0 W/m2K. Ova stakla zahvaljujući punjenju od plemenitog plina ili zbog svoje troslojne konstrukcije imaju vrijednosti izolacije u nekim slučajevima i bolje od toplinske izolacije vanjskih zidova postojećih zatvorenih bazena.

14. Mogu li se zatvoreni bazeni graditi kao zimski vrtovi?

Zimski vrt se zbog svojih velikih staklenih  površina optički čini sličnim zatvorenom bazenu. Staklene površine osiguravaju svjetlost i optički povećavaju prostor, što predstavlja izvrsne uvjete za ugodno boravljenje u takvim prostorima. Međutim, kod velikih staklenih površina toplinska izolacija, odnosno k-vrijednost, mora biti vrlo kvalitetna budući da bi inače moglo doći do stvaranja neugodnog propuha. Praksa pokazuje da se ljeti prostori zatvorenih bazena s okomitim staklenim površinama ne zagrijavaju previše, a razlog tome je i voda u bazenu koja zbog svoje osobine sporijeg hlađenja i zagrijavanja od zraka, ima funkciju regulatora temperature u ovom slučaju – “hladi” zrak u bazenskom prostoru.

15. Na što se mora paziti pri korištenju drveta?

Drvo je bilo i ostaje prirodni građevinski materijal i pri permanentno visokoj vlažnosti zraka je sklono istezanju. Ovo se mora uzeti u obzir kod svih konstrukcijskih detalja na mjestima gdje se drvo učvršćuje. Treba se koristiti dobro odležano, suho drvo. Na stropu se drvene obloge moraju postavljati na određenom odstojanju.

16. Na što se mora paziti kod unutrašnje gradnje?

Građevinari pravilno postupaju kada se prije izgradnje zatvorenog bazena obrate za savjet stručnjacima. Upravo stoga što zatvoreni bazen nema jednake mikroklimatske uvjete kao obična kuća za stanovanje, moraju svi proizvodi koji služe unutrašnjem oblikovanju biti pogodni za stalni utjecaj vlage. Potrebno je zatražiti odgovarajuće garancije proizvođača.

Materijali od gipsa su ovdje potpuno neprimjereni. Skloni su pojačanom upijanju vlage pri permanentno visokoj vlažnosti zraka  i na taj način gube svoja osnovna svojstva.

17. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni za oslikavanje zida?

Neovisno o kasnijem oblikovanju zidova zimskog bazena, zidna konstrukcija mora biti građevinski sigurno izvedena, što znači da se niti na površini niti u unutrašnjosti zida ne smije stvarati kondenzat. Najvažniji preduvjet za to je visoko kvalitetna unutrašnja izolacija s parnom branom. Nakon toga se na aluminijsku foliju (koja ima funkciju parne brane) pravilnom tehnologijom može nanijeti  žbuka ili – ako se planira oslikavanje – podloga za oslikavanje. Posebno kod oslikavanja treba koristiti prokušani cjelokupni sistem, kod kojeg su usklađene sve komponente ( toplinska izolacija, parna brana i materijali za završnu obradu ).

18. Jesu li spušteni stropovi pogodni za zatvorene bazene?

Spušteni stropovi u zatvorenim bazenima pobuđuju sve veće zanimanje. Oni imaju velike prednosti pri oblikovanju zatvorenih bazena, budući da se tako mogu izvesti različiti oblici i detalji bez prevelikih troškova. Osim toga, na taj način se stvara idealan prostor za izolacije, instalacije i ventilacijske kanale, te se tako izbjegava pojavljivanje kanala u prostoru. Kao materijal za spuštene stropove idealne su specijalne ISO ploče za vlažan prostor. Ove velike ploče su potpuno otporne na vlagu, a na njih se mogu ugrađivati svi prethodno navedeni materijali za završnu obradu. Otporne su na toplinu, te se mogu bez problema ugrađivati rasvjetna tijela.

19. Kako se  mogu smanjiti  i troškovi grijanja?

Troškovi grijanja su važan dio ukupnih troškova. Na njih se može utjecati kvalitetnim projektom i kvalitetnom izvedbom. Najvažnije su pri tom toplinska izolacija vanjskih zidova i krovišta, kvalitetno ostakljivanje, minimalno isparavanje vode iz bazena i gubljenje topline prilikom odvlaživanja. Pažljivim projektiranjem troškovi grijanja se mogu značajno smanjiti.

Tada se govori o tzv. zatvorenim bazenima s malom potrošnjom energije, analogno kućama s malom potrošnjom energije (niskoenergetske kuće).

20. Tko daje savjete o problematici zatvorenih bazena?

Arhitekti, građevinari i budući vlasnici bazena trebaju pravovremeno,  u fazi projektiranja konzultirati stručnjaka za gradnju zatvorenih bazena. Važna je i kompetentnost po pitanju građevinske fizike, kako bi se sama izgradnja bazena i bazenskog prostora mogla izvoditi bez zastoja i nepotrebnih naknadnih radova, problema i troškova.

Ako imate pitanja, trebate savjet, nazovite ili pošaljite mail: